Prvi oftalmološki pregled djeteta jedan je od važnijih pregleda koji treba obaviti do 3.-4. godine života. Intenzivan razvoj vida traje do kraja 8. godine života. Poremećaji koji se javljaju u toj dobi se mogu i moraju liječiti kako bi se omogućio normalan razvoj dječjeg oka i vidne oštrine.
Najčešći razlog pregleda djeteta je slabija vidna oštrina (kratkovidnost, dalekovidnost, astigmatizam), koja ako se na vrijeme ne detektira i ne otkloni, uzrokuje trajnu slabovidnost.
Pri redovitim pedijatrijskim pregledima kod čak 90 – 95% djece takvi poremećaji ostanu neprepoznati ili se prekasno otkriju: ako mozak malog djeteta ne nauči obrađivati vidne podražaje iz bolesnog oka, to će imati za poslijedicu tzv. supresiju, te će to oko će biti ”potisnuto“ i ostat slabovidno cijelog života.
S obzirom na to da je dječje oko u razvoju, svaku refrakcijsku grešku potrebno je ispravno korigirati. Za korigiranje refrakcijskih grešaka djeci se daju naočale ili kontaktne leće.
Slabovidnost ili ambliopija je najčešća patologija vida u djece, a moguće ju je liječiti i izliječiti samo u ranom periodu rasta i razvoja djeteta.
Kada je vidna oštrina smanjena na oba oka, dijete jasno pokazuje znakove slabijeg vida te roditelji u većini slučajeva pravovremeno uočavaju spomenuto i potraže liječničku pomoć.
Ukoliko je vid oslabljen samo na jednom oku, roditelji ne primjećuju problem, jer mozak djeteta preuzima informacije koje dolaze iz “jačeg” oka, obzirom da ne može složiti dvije različite slike, informacije iz “slabijeg” oka se potiskuju.
Kada se otkrije slabovidno tzv. “lijeno oko”, potrebno je djetetu dati odgovarajuću korekciju naočalama te provoditi zatvaranje (okluziju) zdravog oka kako bi se slabije oko prisililo da gleda, a samim time i razvija. Razdoblje zatvaranja oka ovisno je o težini ambliopije i dobi djeteta. U nekim slučajevima pozitivan učinak na slabovidnost ima i operacija strabizma.
Strabizam je poremećaj položaja ili pokretljivosti očiju kod kojega oči nemaju zajednički smjer gledanja.
Zdrave oči gledaju ravno u istu točku, a pokreti su sinkronizirani.
U nekim slučajevima strabizam nastaje jer je ograničena pokretljivost jednog oka u određenom smjeru.
Oko najčešće gleda prema unutra,”prema nosu” (ezotropija) ili prema van, “od nosa” (egzotropija), nešto je rjeđi vertikalni otklon oka. Isto je tako često povezan s drugim poremećajima vida (slabovidnost, refrakcijske greške, nistagmus).
Kod djece je strabizam najčešće prirođen ili se razvija u ranoj dječjoj dobi, ali može nastati i kod mehaničkih povreda i različitih neuroloških i internističkih bolesti.
Strabizam kod djece ometa zdrav razvoj vida i zato je važno što ranije započeti s liječenjem.
Najčešća je posljedica strabizma nastanak slabovidnosti (ambliopije) na oku koje nije postavljeno u ravni položaj, slabovidnost se može liječiti samo u dječjoj dobi i zato bi strabizam bilo najbolje operirati dok je vid u fazi razvoja.
U sasvim male djece, još u dojenačkoj dobi, roditelji često dolaze u brizi jer djetetu „suzi oko“.
Mnogo je češće posljedica neotvaranja kanala koji se nalazi između oka i nosa, zbog čega dolazi do nakupljanja viška suza u suznoj vrećici koja se nalazi na početku kanala te do vraćanja viška suza prema oku.
Budući da naše suze nisu sterilne, odnosno sadrže prirodnu bakterijsku floru, uslijed smanjenog otjecanja, odnosno povećanog nakupljanja suza, dolazi i do eksponencijalnog umnažanja naših „dobrih bakterija“ koje stvaraju gusti sekret unutar oka i po rubovima vjeđa, dok je samo oko, odnosno bjeloočnica načelno mirna.
To je vrlo lako provjeriti pritiskom u području kanalića zbog kojeg će doći do naglog izlaska bijelkastog sekreta prema oku. Dok oko nije upaljeno, nije potrebno davanje nikakvih antibiotika nego samo redovito ispiranje i masiranje u području kanalića po uputi stručnjaka kako bi se potpomoglo spontano otvaranje. Također se preporučuje i ispiranje sluznice nosa kapima na bazi morske vode ili pak fiziološkom otopinom.
